Drugo foto druženje članova Udruge Fotovun
S obzirom da je od prvog foto druženja članova naše udruge prošlo nešto više od mjesec dana krajnje je vrijeme bilo da se organizira drugo. Odlučili smo da, za razliku od prošlog druženja gdje smo fotografirali urbane ruševine, ovaj put krenemo u prirodu i obilazak slapova koji se skrivaju na području Pazinštine. Druženje smo održali 23.04. iako za tu subotu prognoza nije bila obećavajuća.
Unatoč najavljenoj kiši i relativno malom broju odazvanih, nas šestero smo se ipak odlučili okupiti. Druženje smo započeli s jutarnjom kavom u Pazinu koja se odužila, neplanirano ali očekivano zbog uporne kiše koja je padala bez prestanka sat-dva. Nakon dva sata neumornog padanja kiša je napokon stala i naša mala avantura mogla je početi.
Krenuli smo autima prema našoj prvom foto lokaciji – Pazinski krov. Nakon prelaza preko mosta sv. Jožefa parkirali smo automobile, nakrcali se opremom i ruksacima te krenuli pješke po blatnjavom putu do prve zanimljivosti, a to je Tomažinov mlin koji je još uvijek relativno očuvan. Odmah do ostataka mlina nalaze se i tri, također očuvana, vodna kola. Kako je prostor oko samog mlina dosta skučen, a prelazak preko vode nismo željeli riskirati zbog skliskosti terena odlučili smo krenuti nizvodno do kaskada koje je Pazinčica „uklesala“ u stijene. S obzirom na površinu koju „prekrivaju“ kaskade članovi su se brzo raspršili svatko na svoju stranu te postavili stative i spremili fotoaparate za duge ekspozicije. U prilog dugih ekspozicija išlo nam je i oblačno vrijeme odnosno nedostatak svijetla. Nakon 30-tak minuta pale su, ponovno, prve kapi kiše te smo zaklon potražili ispod Pazinskog krova. Uz šumor kiše i obližnjih slapova nastavili smo škljocati ispod krova s nekim „ne-vodenim“ motivima u kadru. Kiša je nastavila padati narednih sat vremena u kratke prekide koje smo iskoristili za fotografiranje dva prekrasna slapa koja se nalaze svega 10-tak metara od našeg „skloništa“. Druženje s Pazinskim krovom prekinula je glad koja je uhvatila većinu članova te smo se odlučili vratiti istim putem nazad do auta ne bi li prigrizli nešto i spremili se za sljedeću lokaciju.
Nakon marende krenuli smo autima do 10-tak minuta udaljenom Zarečkom krovu na kojem nas je dočekalo obilje blata i ponovno kiša. No s obzirom na našu upornost i želju da druženje nastavimo spustili smo se, uz dozu smijeha, niz skliski put prekriven blatom te smo pod kišobranima i kabanicama dočekali i trenutak kada je kiša stala pa smo se odmah bacili na posao. Kako smo prostorom bili ograničeni zbog količine vode i skliskih stijena bili smo svi relativno blizu te smo to iskoristili na najbolji mogući način – razgovor i šale. Nakon fotografiranja Zarečkog krova iz svih dostupnih kutova izvana krenuli smo improviziranim stepenicama ispod krova. S obzirom na mogućnosti fotografiranja koje pruža ljepota i pogleda ispod krova na slap i jezerce totalno smo izgubili pojam o vremenu te smo tu proveli ostatak druženja i nastavili puniti kartice neumornim škljocanjem. Uz pokoji savjet članovima koji su se prvi puta susreli s dugim ekspozicijama priveli smo naš boravak ispod krova kraju.
Dolaskom na vrh krova čak nas je i sunce počastilo svojim zrakama kao nagradu da smo unatoč kiši i lošem vremenu održali, i to vrlo uspješno, naše drugo druženje članova Udruge Fotovun te smo time dokazali tvrdnju sve popularnije izreke: „Nije bitno vrijeme i mjesto, bitna je ekipa!”
Bez obzira na uvjete, blato, kišu, vodu, ovo su nastale fotografije:
Lijepi pozdrav i dobro svijetlo do sljedećeg druženja….
Tekst: Deni Peršić
