Prvo fotodruženje članova Udruge Fotovun
Nakon kraćeg dogovora preko društvenih mreža odlučili smo da se prvo foto druženje naših članova udruge Fotovun održi 13.03.2016 i to na području Bujštine. Kao temu smo si zadali „Ubrane ruševine“. Preostalo nam je samo držati fige da nas vrijeme počasti sunčanim zrakama u to nedjeljno jutro.
I tako je 13.03. svanulo to dugo očekivano sunce u punom sjaju nakon par tjedana oblaka i sivila. Već u 11 sati, nas 11, bili smo svi na okupu u Bujama gdje smo uz kavu detaljnije razradili plan. Dvoje članova su nas odlučili dočekati na samoj lokaciji zbog blizine, tako je konačni broj članova stao na 13. Zbog veličine samih lokacija i sigurnosti odlučili smo se podijeliti na dvije ekipe kako se ne bi „gužvali“ i kako ne bi jedni drugima upadali u kadar. Već oko podneva svaka ekipa je bila na putu prema svojoj prvoj foto lokaciji. Kao lokacije izabrali smo dvije tajanstvene, impozantne, lokalnom stanovništvu jako poznate ruševine.
Nakon 20-tak minuta vožnje stigli smo po bijelom puteljku ispred prvog kompleksa koji, moram priznati, opravda svojim „stasom“ ime koje nosi. Pod punom opremom krenuli smo u foto avanturu. Odmah na ulazu u dvorište čulo se škljocanje fotoaparata zbog volti i oronulih vrata koje su nekad krasili glavnu zgradu. Već s pogledom kroz prvi prozor uvidjeli smo da je nekoliko dijelova stropa propalo, a da ostatak ostane na svom mjestu brinu stropni podupirači koji sprječavaju daljnje urušavanje, što i ne čudi s obzirom da je sagrađena u 19. stoljeću. Ipak željni dobre fotografije odlučili smo se na ulazak na vlastitu odgovornost, uz konstantnu misao na: „sigurnost prije svega“. Nakon postavljanja fotoaparata na stativ i fotografiranja prve prostorije na naše iznenađenje začuo se uzvik „Fićo“. I stvarno u drugoj prostoriji, koja se nalazi na lijevo od glavnog stubišta, parkiran stari, legendarni, Fićo obasjan samo laganim zrakama sunca koje su se probijale kroz jedini prozor u sobi. Odmah se vidjelo po reakcijama članova da smo pronašli savršen motiv za kadar. Nakon par 10-taka okidanja s Fićom u kadru odlučili smo krenuti dalje u istraživanje. Laganim korakom uz pokoju fotku kamenog stepeništa, koje se nalazi u središtu stancije popeli smo se na drugi kat koji je vidno uništen kišnicom zbog propuštanja krova. Kasnije smo otkrili da neke prostorije čak ni nemaju krov. Nakon još par okidanja i zajedničke fotografije krenuli smo užurbano nazad jer nas je čekala sljedeća foto lokacija.
Nakon kratke vožnje kroz Umag stigli smo na našu drugu, ujedno i posljednju, foto lokaciju. Na samom ulazu „uletili“ smo u kadar našim kolegama iz druge ekipe koji su pokušavali uhvatiti stupove i glavno stubište u „oko“ objektiva. Na prijedlog ekipe koja se prva upoznala s prostorima samostana, krenuli smo od vrha zgrade prema dolje. Na samom vrhu zgrade nalazi se otvorena terasa s pogledom na prekrasni pejzaž koji smo naravno „zamrznuli“ na par fotografija. Uskim stubištem kojim se popeli na terasu, spuštamo se na glavno stubište koje krasi željezna ograda s raznim oblicima. Cijelo stubište se proteže spiralno s dna do vrha zgrade i moram priznati da smo gotovo svi pronašli nešto za fotografirati s obzirom na količinu detalja koji daju poseban ugođaj cijelom prostoru iako je godinama napušteno. Za vrijeme dok smo se mi divili veličini, druga ekipa je krenula našim stopama pa se uputila na prvu, gore spomenutu, lokaciju. Na svakom katu zgrade moglo se čuti samo škljocanje fotoaparata i škvrcanje dasaka pod nogama naših marljivih članova. Nakon sat-dva, zaokupljeni pogledima kroz tražilo, potpuno smo zaboravili pojam o vremenu. Ipak sve što je lijepo kratko traje tako i naše druženje s ovom predivnom ruševinom.
I tako oko 16:30h s osmjehom na licu i punim memorijskim karticama bacili smo zadnji pogled na kompleks u retrovizoru i krenuli smo prema Bujama. U Buje smo stigli prvi te smo uz piće pričekali drugu ekipu. Ni druga ekipa nije mogla sakriti zadovoljstvo na licu nakon povratka s prve lokacije. Nakon naručivanja još jedne ture pića raspričali smo se o proteklom danu, pregledavali fotografije na fotoaparatima i raspravljali na tu temu. Kad se ispijanje zadnjeg gutljaja pića već privelo kraju mogli smo samo zaključiti da je iza nas uspješno odrađeno prvo foto druženje članova Udruge FOTOVUN.
Lijepi pozdrav i dobro svijetlo do sljedećeg druženja….
Tekst: Deni Peršić
