Ako se pitate zašto quattro terre, a ne mega popularni naziv cinque terre, jednostavno ću vam napomenuti da to nije greška, error, fail ili klasični tipfeler već fotopis koji se sastoji od četiri – quattro / terre -naselja. Naime, Cinque Terre (tal. za “Pet zemalja”) je naziv za pet naselja u ligurskom priobalju Italije: Monterosso al Mare, Vernazza, Manarola i Riomaggiore te jedno naselje omalena Corniglia koje smo zbog planirane rute ostavili za buduća putovanja. Cijeli fotopis ću fino narezati na 4 fete sočnog ligurijskog kolača i ugodno vam servirati na “Piattima”.
Primo Piatto | Riomaggiore
Gledam van a ludilo je dan a to je normalno skroz jer je kolovoz, i smokve cide med, u čaši topi se led….(hvala TBF-u) bolje ne može da se opiše dan s temperaturom iznad 35 °C u mjestu s nešto više od 1k stanovnika na 60 m nadmorske visine. Toliko vruće da su mi crne japanke htjele na tren postati žute samo da uzmu daha od sunčevih zraka koje su ih neprestano topile zajedno s vrućinom gradskog asfalta. Cijela ruta putovanja je odrađena s vlakom jer svaka stanica je u pravilu novo mjesto za fotkanje.
Prva stanica je bila Riomaggiore kao što se vidi na prvoj fotki gdje je došlo do obračuna u okidanju kao u starim western filmovima. Obračun u kojoj sam ja bio u neravnopravnijem položaju zbog nepodnošljivog udaranja sunca u leđa al tko te pita kad nema hlada. Na muci se poznaju junaci, on je imao spaljenu fotku 100% a ja fotku i taman ten. I win ;)
Dolaskom u samu jezgru mjesta osjetili smo talijanski duh u kombinaciji s masovnim turizmom. Iako moram napomenuti da se i dalje osjeti lokalni moving lokalnog stanovništva od mjestnih druženja, turističke ponude pa do male lučice bez Abramović jahte. Uz sve to moram napomenuti da nije sve bazirano na sladoledima i kineskim sandalama.
Ulice mjesta su uske, šarene i pomalo devastirane, ali čak i takve u takvom okruženju daju poseban štih.
No, većina turista nije došlo u Riomaggiore jesti sladoled i družiti se s lokalnim stanovništvom već doživjeti simpatičnu arhitekturu šarenih kućica koje doslovno lebde na stijenama.
Ok budimo iskreni opalili smo jedno 68 selfie-a al kad smo već tamo neka fotić trpi 
Jedan od većih problema je kad dođete na lokaciju za odraditi fotke sigurno vam je netko u kadru, pa malo moraš sačekati ili pristojno zamoliti ako je moguće da okineš fotku bez nečije lubanje
Secondo Piatto | Manarola
Manarola je malo, predivno mjesto do nekoliko stotina tisuća posjetitelja. Da to je ono mjesto di kad putničke agencije stave ponudu za Cinque Terre prilože fotografiju Maranole.
Dolaskom u Manarolu svi željno krenu okinuti fotku obalnog djela mjesta kako bi postali dio mase na društvenim mrežama s popularnim heštegom #manarola #cinqueterre #manarolacinqueterre (preko 2 milijuna postova, hmm nije loše). No, tu stoji kvaka koju treba izbjeći, obala ne pobjegne, a ljudi i trenutak nestanu zauvijek. Masa turista navučena ko sipa na pušču ne dožive lokalne trenutke 398 stanovnika koji se doslovno ponašaju kao tu nema turista. Kao što je vidljivo na sljedećoj fotki čovik prolazi kroz centar s friško ulovljenom sabljarkom i govori ljudima “Attenzione, Attenzione” di jednostavno ne možeš stati i opaliti i zadiviti se kako dite u čuđenju prihvaća ovu morsku neman.
Nakon što smo vidili ribu bilo bi lipo viditi i more Sad je na redu fotkanje popularnih predivnih kućica okrenute leđima prema brdima s kojih izgleda kao da će svaki tren krenuti urušavanje na mjesne terase.
Za sve one koji vole more, kupanje i skakanje s grota slobodno se mogu pridružiti lokalnim rokoprc majstorima koji izvode skokove na visinama koje dosežu skoro i visinu gdje se nalazi terasa kafića. Ako ste dovoljno hrabri, zašto ne okinuti jedan podvodni gopro uradak:)
Ne želim sad daviti s tisuću fotografija kućica okrenute leđima prema brdima kojih ima na netu ko plastičnih operacija u Vegasu, već idemo na drugu stranu brda gdje se nalazi mirni i spokojni pejzažni kadar.
“Tata sad kad sam te odvela u Manarolu da se malo opustimo hoćeš mi biti jamac za kredit???”
“Samo gas, prstaci su u borši, a nafte još ima dosta!!!!”
Terzo Piatto | Vernazza
Ooooo daaaa Vernazza, ti si mjesto koji me oduševilo, ti si mjesto gdje su nam rekli čuvajte novčanike jer znaju biti đepari i ti si mjesto gdje nema auto prometa, o daa Vernazza. Meni se osobno baš dojmio totalno neuvažavanje gomile turista i nalik na ribarskog mjesto spojeno s komercijalnim turističkim ponudama. Sam naziv Vernazza se sastoji od latinskog naziva “Verna” što znači “domaći” što u pravom sjaju ponosno ističu kroz razne propagande od turizma, načina življenja i gastro ponude.
“Tri đepara dole livo!!!“
Terase su doslovno krcate s domaćim i stranim posjetiteljima. Jede se, pije se, sunča se, igra se stolni nogomet nasred trga.
Vernazza možda nije toliko atraktivna kao Manarola po fotkama šarenih kućica ali mi ima neku dušu. Ljudi u Vernazzi se ne žele nikako promijeniti i zato mi je ona pokazala kako masovni turizam ne bi trebao utjecati na lokalnu zajednicu i njezine navike.
Evo jednog primjera starog kova, vjerujem da ova fina gospođa posjećuje “svoje” mjesto uz more svakog dana bez obzira što na tom mjestu dnevno prođu više ljudi nego koliko je gospođa promijenila šugamana u životu Ona je na svom i ja sam gost u njenom mistu ajde biži ća
Nakon što sam prošao wannabe Sofiu Loren vrijeme je bilo za fotke Vernazze u s pogledom na crkvu sv.Margarete antiohijske i lancune koji se natežu po koloriziranim kućicama. Kao što sam prije naveo da je Vernazza ribarsko mjesto, to potvrđuje sljedeća fotografija koja zorno prikazuje raskoš malenih barka i krov koji podsjeća na ljuske ribe. U ponudi se nalazi razne avanture, ribolov s barke, mjesno putovanja s brodićem oko Vernazze itd.
To je jedan dio Vernazze, no postoji još jedan dio koji se nalazi iza velikog hrida. Doslovno prolazimo kroz stijenu da bi došli do mjesne plaže i kupališta.
Nakon što prođete tamu i ubijanje ISO-a na vašem fotiću misleći da ste okinuli dobru fotku (a u pravilu na fotki gusti snijeg u kolovozu) dočekat će vas predivna divlja plaža koja je spojena s brdom. Plaža koja kreče od ogromnih odlomljenih blokova stijena a završava sa sitnim oblutcima.
“Klasična legalizacija, 15 ilegalnih cigli na betonskoj ploči i brdo je moje!!!“
Quarto Piatto | Monterosso
I za kraj naše posljednje mjesto je Monterosso. Monterosso je mjesto s najboljim plažama u ovom dijelu Italije, a ujedno područje poznato po proizvodnji limuna i Limoncella te brojnim vinskim trgovina, hotela i restorana. No Monterosso me najmanje dojmio, jer sam stekao dojam plastike i branje love s privatnim plažama i šarenim suncobranima. 
Nakon dijela s privatnim plažama koje stvarno izgledaju primamljujuće uputili smo se prema starom gradu Monterosso-a gdje smo vidjeli malo arhitekture, popili limoncello i pofotkali staru jezgru grada.
Umorni kao Duvnjak u borbi za treće mjesto protiv Slovenije sjeli smo na terasu lokalne vinoteke kako bi se okrijepiti i odmorili kažiprste od klikanja.
Pitate se a šta ste jeli u Cinque Terre???? Pa jeli smo svašta ali nisam fotkao hranu :). Ali zanimljivo je da zbog ubrzane dinamike putovanja dosta smo energije primili od tkz. “Chichete-a” (mislim da je takav naziv iako nisam siguran) iliti laganih grickalica u zdjeli koje su sastavljeni od kapara, maslina i kikirikija a totalno su besplatne ako normalno naručih koju biru ili gemišt.
I sam kraj ovog našeg slasnog menija završava s limoncellom i s trenutno oženjenim simpatičnim parom (Švicarac i Vijetnamka) s kojima smo dijelili stol jer ni bilo mista.
Kad sagledam cjelinu prikazanog fotopisa završio bih ga u nekoliko popularnih hashtagova: #ugodniriomaggiore #popularnamanarola #lokalnavernazza #nogekopuyol #patnjajapanki #resortmonterosso #predivnequattroterre.
Nadam se da Vam se dopala servirana torta od 4 ligurijska kolača, ukoliko ste unutar glazure naišli na pokoji tipfeler iliti lošiju kvalitetu izabranih fotografija unaprijed se ispričavam. Knjiga žalbe je na šanku, Trg Andrea Antico 1, 52424 | Motovun.
Denis Bakša | Canon 60d | Samsung S7 (mobitel) | Fotkano: 2016.
