Radionica: Zub vremena – Pula

Prvo fotodruženje članova udruge Fotovun u novoj godini

Foto: Nina Križnić

Napokon smo dočekali prvo fotodruženje članova u novoj 2017. godini. Iako vrijeme nije bilo obećavajuće i najmanji tračak žuto-narančastog neba u zoru te nedjelje 05.02. nas je nagovorio da ipak ne odustanemo. U planu je bilo obići ne mali broj mjesta u Puli, koja nismo uspjeli realizirati u protekloj godini pa je želja bila jača od svih vremenskih portala koji su iscrtavali sive oblake i kišu za taj dan.

Okupili smo se u Puli, u kafiću – jer znamo, bez jutarnje kavice nema nastavka 😉 Vrijeme tad nije bilo loše, bilo je oblačno ali bez kiše i čvrsto smo se nadali da tako potraje što dulje. Naši glavni vodiči taj dan bili su i naši dragi članovi udruge Denis Bakša i Ivan Vujičić.

Krenuli smo autima prema prvoj lokaciji, odnosno otoku Sv. Katarine i Monumentima. Sveta Katarina bila je sastavni dio vojarne Monumenti. Danas taj ogroman kompleks zjapi prazan.

Kad smo parkirali aute, pješke smo obučeni i opremljeni, krenuli najprije preko mosta na otočić Sv. Katarine. Stignuvši pred masivnim napuštenim zgradama, odlučili smo se malo razići, kako bi svatko svojim fotoaparatom ulovio detalje, razbijene prozore i prazne sobe, izgrebane zidove i bezbroj grafita kojima je ukrašena gotovo svaka prostorija.

Nakon što smo podosta obišli zgrade koje su se ondje nalazile, nažalost već je tada počelo malo kišiti. Uputili smo se prema autima i stigli tamo kada je već konkretno padala kiša. Zaustavili smo se na trenutak kod auta kako bi nešto prigrizli, malo popričali i razmijenili dojmove, a onda unatoč vremenu nastavili i ušli u ogromnu zgradu u blizini koju smo odlučili istražiti jer smo u njoj ionako bili zaštićeni od kiše.

 

Zgrada je na nekoliko katova, koje smo obišli do najmanjeg detalja, pa sve do samog tavana, odnosno potkrovlja. Kiša je tu i tamo nalazila svoj put da prodre kroz krov, a neka mjesta su bila podosta tmurna i mračna da smo morali paliti svjetiljke ali iz toga su nastale i jako zanimljive fotografije 🙂

Nakon što smo preživjeli mračne strane te zgrade, pokoji neobjašnjiv zvuk te propuh kojeg je bilo u izobilju s obzirom na to da ni jedan prozor nije u komadu, odlučili smo krenuti dalje. Uz smijeh i ćakulu sišli smo niz stepenice, pričekali da se svi okupimo i krenuli prema sljedećoj točki, a to je tvrđava Punta Christo.

Nažalost tu nismo dugo ostali, iako nas je jako ljubazni čuvar pustio u samu tvrđavu kako smo i dogovorili unaprijed i pokazao nam put, jer je tvrđava većinom na otvorenom a kiša je podosta padala. Zbog nemogućnosti fotkanja većina nas je samo obišla tvrđavu vidjeti što sve ona nudi, neko vrijeme sakrili u ulaznom tunelu, a zatim pod kapuljačama odlučili da naša avantura ipak prestaje ovdje.

Pozdravili smo se s čuvarom i izišli van, unatoč kiši uspjeli smo pofotkati zadnju zajedničku selfie-fotku fotodruženja i krenuli svojim domovima nestrpljivo čekajući prebaciti fotografije na PC.

Plan je bio puno veći i duži kojeg međutim nismo bili u mogućnosti ostvariti cijelog zbog više sile, no to nikako nije umanjilo našu volju za fotkanjem, druženjem i smijehom. Mi smo vesela ekipa a tmurno nebo nas samo uči drukčijim postavkama na fotoaparatu… fotkati po suncu svi već znamo 😉

Ostatak plana koji nam je preostao nije zaboravljen i nadajmo se da ćemo ga svakako uspjeti ostvariti u skoroj budućnosti.

Ostaje nam za sad ovaj predivan album nastao tog dana.

Tekst: Nina Križnić

Facebooktwittergoogle_pluspinterest